Julijske Alpe by Marijana Marić

Negdje kod sebe u glavi imam wishlistu mjesta koje želim posjetiti, posebno otkad se bavim biciklizmom, a među njima je i putovanje u Kranjsku Goru i obilazak lokacija koje ću detaljnije proći u nastavku ovog teksta. Putovanje je ispalo brzinski i ne baš previše unaprijed isplanirano ali sve u svemu jako dobro.

Dan 1:  Kranjska Gora – Vršič – Mangart – Tarvisio – Kranjska Gora

Već kod približavanja Kranjskoj Gori vidim da će izlet biti po mojoj mjeri, priroda, šuma, planine, rijeka, jezero…na svom sam terenu 😀. Za prvi dan planiran je Vršič i Mangart u jednom danu što je dosta izazovno i teško barem iz moje perspektive.

Iz Kranjske Gore Garmin pokazuje uspon Vršić sa dužinom od oko 10 km i 800 mnv što se na prvu ne čini puno. Uspon je tekao poprilično lagodno, noge su dobre, također i glava. Sveukupno nije prestrmo iako ima par dijelova gdje je Garmin prepoznao nagib 20%. Serpentine, njih 24 u ovom smjeru, su popločane i jako neugodne jer su uglavnom rasute i uništene od prometa pa taj dio malo kvari dojam uspona. Uz to količina kampera, automobila i motora koji rade zastoje i cirkus posebno na serpentinama. Ista stvar je i na spustu, velika gužva i ne možeš uživati nego strepiš kako će ekipa proći pored tebe.

Ne znam postoji li neki period u godini kada promet nije ovako gust jer smatram da bi doživljaj bio dosta ljepši. Na vrhu stado ovaca pravi dodatni zastoj, ali njima je sve oprošteno 😀Tu pravim par fotki i nastavljam dalje. Dobra stvar je što na ovom vrhu postoji život pa se može uzeti nešto za okrepu i suvenir (dodatni plus je mogućnost plaćanja karticom).

Nakon spusta u Trentu cesta vodi dalje uz korita Soče, opet prelijep prizor koji kvare motoristi i kamperi čiji broj samo raste. Da ne bude sve tako crno ima i dosta biciklista. Dolaskom u mjesto Log pod Mangartom Garmin se oglašava i kaže da slijedi uspon od oko 25 km i 2000 mnv, što me malo psihički pokoleba jer vidim da je dosta strmo i dugo, a vani je dosta vruće. Dio po dio savladavam pokušavajući ne razmišljati što me čeka u nastavku. Na nekih 14 km i 1500 mnv imala sam užasnu krizu i napad vrućine i razmišljam o odustajanju od uspona i povratku prema Kranjskoj Gori. Nigdje nema ni mrvice hlada, prži iz neba i zemlje. Stajem i umirem i kažem sebi da će se ovo možda odvoziti nekom drugom prilikom, danas ipak ne.

Pri dolasku na odvajanje za Mangart na dio ceste zatvorene za promet stajem i još malo pokušavam sabrati misli i glavu za bilo kakvo pokretanje naprijed a kamoli dalji uspon. Glava hoće dalje ali tijelo baš i ne 🙃. Ni sama ne znam kako, ali odlučim se pokrenuti i probati dalje sa usponom jer vidim da napokon kreće dio kroz šumu i hlad. Okret po okret i nekako ide, kako se smanjuje broj preostalih kilometara uspona u glavi je lakše ali tijelo sve više iscrpljeno. Dodatnu paniku mi rade mračni tuneli, puni odrona, hladni, voda mi kaplje po glavi i samo želim što prije van. Pred zadnjim tunelom toliko stijena da se mislim sići s bicikla i prehodati taj dio, srećom postoji uski kolotrag kojim se nekako može provući. Zadnja 2km malo manje strma od ostatka ali ovom mrtvacu to ne znači puno, samo čekam kraj.

Napokon dolazim do vrha, ogroman osjećaj strahopoštovanja prema prirodi, uživanje u pogledu, miru i tišini. S druge strane panika jer sam ostala na gutljaju vode a na vrhu je pustinja. Opalim par fotki i lagano “palim” kočnice prema dnu jer drukčije ne može. Cesta puna prepreka, što bi moglo izazvati pad i bušenje pa je ipak bolje “zapaliti” kočnice (čitaj: inače se super vozim na spustu, u najmanju ruku kao Tom Pidcock). Ni sa jedne strane ceste ne postoji nikakva zaštita od upada u provaliju, ali ne razmišljam u tom smjeru jer se svakako lagano spuštam.

Dolazim na granicu sa Italijom i pokušavam iskomunicirati sa graničnim policajcem kako mogu do vode jer nemam više ništa, ja na engleskom on na svom engleskom (talijanskom). Nema pomoći pa nastavljam dalje do jezera Lago del Predil i napokon malo okrepe u kafiću i nastavak dalje.

Od Tarvisia do Kranjske Gore biciklistička staza, nema prometa, nema gužve samo biciklisti. Oduševilo me koliko Slovenci ulažu u takve stvari, gotovo sve rute na ovom području vode biciklističkim stazama. Ova ruta me jako iscrpila, dodatno zbog niza utrka i težih treninga u prethodnom periodu.

Za kraj zasluženo pivo i komiranje.

Dan 2: Kranjska Gora – Bled – Jesenice – Kranjska Gora

Noge su već crknute od dana prije pa ajmo ih ubiti do kraja. Ruta za danas vodi do jezera Bled, na Jesenice i natrag u Kranjsku Goru. Prvih 15ak kilometara vodi biciklističkom stazom i nakon toga u mjestu Mojstrana skretanje i uspon. Cesta je uska, posebno na prvom dijelu ali prometuju samo lokalci ili motoristi tako da nije bilo pretjerane gužve. Dosta biciklista u mom ali i suprotnom smjeru.

Gotovo cijelom rutom do Bleda je bio hlad i vožnja kroz šumu. Kad je ostalo još otprilike 5 km do Bleda vožnja je bila malo prometnijom cestom ali dobro je da ne traje predugo.

Na Bledu odvratna gužva i probijanje pa sam samo lupila brzinsku fotku i bježim dalje. Ostatak rute je bila uživancija, slabo prometne ceste i biciklistička staza, uz to dosta konja i kud ćeš bolje.

Povratak u Kranjsku Goru i usput do jezera Jasna na kavu i osvježenje. S jezera se pruža prelijep pogled na planinu, a voda je ledena i dosta čista. Sveukupno oko 85 km i 900 mnv. Ostatak dana hrana i odmor.

Dan 3: Kranjska Gora – Belopeška jezera – Planica – Kranjska Gora

Za zadnji dan lagana ruta i ritam.

Iz Kranjske Gore u Italiju do Belopeških jezera (Laghi di Fusine). Ulaz za automobile se naplaćuje ali za bicikle je besplatno. Do jezera cijelim putem vodi biciklistička staza. Bez obzira na malo oblačno vrijeme jezera su prekrasna.

Putem natrag kratko druženje sa magarcima i skretanje prema Planici, mjestu poznatom po skijaškim skokovima, no za bicikliste poznatije po nesreći Primoža Rogliča dok se još bavio ovim sportom. Nakon te ozljede krenuo se baviti biciklizmom.

U trenutku dolaska zatekla sam ekipu koja ima trening pa sam malo promatrala skijaške skokove (bez snijega 😁). Taj dan vjetar je cijelim putem baš jako puhao, ali dolaskom u Planicu nekim čudom nije se ni osjetio pa je, pretpostavljam, zato ovo mjesto bilo pogodno za izgradnju skakaonice.

Povratak u Kranjsku Goru i pakiranje za doma. Sveukupno ova ruta oko 30 km i 350mnv.

Ovaj kratki ali slatki izlet u Sloveniju ostat’ će mi u lijepom sjećanju i žao mi je što je trajalo kratko, no to je samo dodatni razlog da dođem opet. Okolo ima toliko dobrih ruta i uspona za voziti pa bi bila šteta ne ponoviti, a i one silne ŠBZ naljepnice koje sam nadobudno ponijela i zaboravila zalijepiti čekaju novi dolazak 😁

Marijana Marić