Trening
Jedan vikend, više destinacija, tri različite priče i još jedan dokaz da se biciklizam ne vozi samo nogama – nego i srcem.
Prošli vikend za Školu biciklizma Zagreb bio je pravi uvod u drugi dio natjecateljske sezone. Dok je dio biciklističkog svijeta još uvijek koristio ljetne dane za odmor, naša je ekipa bila raspoređena na više strana – od Slovenije do Italije. U samo nekoliko dana bilo je svega: utrkivanja, visokih temperatura, penjanja, putovanja, reprezentativnih nastupa, odličnih rezultata, navijanja, druženja i, ono najvažnije, puno trenutaka zbog kojih se čovjek ponovno zaljubi u biciklizam.
Jer upravo zbog takvih vikenda i jesmo na biciklu.
Komenda – tamo gdje je biciklizam više od utrke
Vikend je počeo u petak u Komendi, na 8. Kriteriju Tadej Pogačar, događaju koji je već odavno prerastao klasičnu biciklističku utrku. U rodnom kraju jednog od najvećih biciklista današnjice okupili su se brojni biciklisti, navijači i ljubitelji sporta. Utrke su se održavale u svim kategorijama, ali bilo je jasno da se oko svega osjeća posebna energija.
Jer kada se u svom rodnom kraju pojavi Tadej Pogačar, peterostruki pobjednik Tour de Francea, teško je očekivati običan biciklistički događaj.
Imali smo priliku pozdraviti ga, fotografirati se i još jednom iz neposredne blizine osjetiti ono što njegovo ime danas znači svijetu biciklizma. Spektakl koji je Pogačar priredio u Komendi teško je opisati riječima. To jednostavno treba doći i doživjeti uživo.
Za našu ekipu rezultat ovog puta nije bio jedini cilj. U Komendu smo došli prije svega osjetiti atmosferu, biti dio događanja i uživati u biciklizmu. Ipak, nešto smo uspjeli i rezultatski uloviti.
U konkurenciji djevojčica U14 Viktorija Kvasina ostvarila je odličan plasman, dok je među kadetima U17 Filip Noršić završio na 11. mjestu.
Damjan Jurasović i Areli Rajković ovaj put nisu uspjeli završiti utrku. Tempo je bio izuzetno visok, krug kratak i zahtjevan, a visoke temperature dodatno su otežale posao svim natjecateljima. U takvim uvjetima utrka vrlo brzo pokaže tko ima snage za završnicu, a tko će morati pričekati neku drugu priliku.
I upravo je to sport.
Ne možemo uvijek birati uvjete, tempo ili ishod. Možemo birati samo koliko ćemo dati od sebe i hoćemo li nakon lošijeg dana ponovno sjesti na bicikl.
Ono što posebno veseli jest činjenica da smo, unatoč tome što je sezona godišnjih odmora u punom jeku, ponovno imali svoje predstavnike na startu. Nažalost, nismo mogli nastupiti u punom sastavu jer dio naše ekipe ove dane provodi daleko od utrka, koristeći ljeto za zasluženi odmor.
Ali i to je dio života jednog kluba.
Od Komende do Krvavca
Petak u Komendi otvorio je veliki slovenski biciklistički vikend. Subota je bila rezervirana za obiteljske aktivnosti i malo drugačiji ritam, a nedjelja je donijela još jedan veliki biciklistički događaj – Pogi Challenge – S Kanca v Klanc.
Na jednom od omiljenih uspona Tadeja Pogačara, prema Krvavcu, okupilo se više od 1100 biciklistica i biciklista koji su odlučili sami sebi postaviti izazov.
Boje Škole biciklizma Zagreb ovaj je put hrabro branila Ivana Šabarić.
A koliko je cijeli događaj bio poseban, najbolje je opisala sama Ivana.
„Pogi Challenge je sam po sebi za mene po jučerašnjoj vrućini bio izazov, a realno bio bi i da nije bilo toliko vruće.“
I upravo je ta vrućina bila jedan od glavnih protivnika.
Ali ono što se događalo uz cestu bilo je nešto potpuno drugačije. Navijači su čekali na usponu, navijači na spustu, a atmosfera je Ivani ostala možda i jače urezana u pamćenje od samog uspona.
„Na najstrmijim dijelovima ekipa je čekala i doslovno skakala ispred tebe da stišćeš, i to ne dvoje, troje ljudi, nego hrpa!“
Takve stvari biciklističke utrke i festivale čine posebnima.
A onda dolaze i oni najmlađi.
Klinci koji čekaju da im biciklist pruži „petaka“, a zatim krenu trčati uz bicikl i bodriti ga prema vrhu.
„Klinci koji čekaju da im nabaciš petaka, i onda počnu trčati za bikeom, i ideš gore puno lakše bez obzira koliko si težak.“
To je ono što se ne može izmjeriti štopericom.
Nije rezultat, nije prosječna brzina i nije broj osvojenih bodova. To je osjećaj.
Ivana je na usponu bila sama, ali ne i potpuno sama. Uz neka poznata lica okretala se nekoliko puta, tražeći možda negdje u gomili poznati ŠBZ dres.
„Sama, ali uz neka poznata lica, okretala sam se par puta, valjda sam u mašti vidjela koji ŠBZ dres, ali to je bilo od vrućine.“
Možda upravo ta rečenica najbolje opisuje cijeli događaj.
Biciklizam je individualan sport, ali ga je najljepše voziti kada znaš da negdje uz cestu postoji netko tvoj.
Ivana je svoj osvrt završila porukom koja zapravo savršeno opisuje ono što želimo graditi i u našem klubu:
„Možda iduće da provjerimo zajedno što znači bike festival, i kako je parkirati bike negdje, a ne brineš, i koliko je dobro biti u ekipi koja radi najbolje što može.“
I upravo tako želimo da bude. Da se utrke ne doživljavaju samo kroz rezultate, nego i kroz ljude, atmosferu i zajedništvo.
Dok jedni slave, drugi već kreću prema Italiji
Nažalost, naš raspored nije dopuštao da ostanemo do samog kraja Pogi Challengea. Završnu zabavu, nastup i pozdravni govor Tadeja Pogačara, kao i koncert koji je slijedio, morali smo ovaj put propustiti.
Vjerujemo da su oni koji su ostali imali još jedan razlog više zašto će ovaj događaj dugo pamtiti.
Naša ekipa, međutim, već je bila na putu. Subota je bila rezervirana za put prema Italiji, gdje je naše kadete čekao novi reprezentativni izazov.
Hrvatski dres ponovno na međunarodnoj pozornici 🇭🇷
U nedjelju, 2. kolovoza 2026., naši kadeti Filip Noršić, Damjan Jurasović i Areli Rajković nastupili su u dresu hrvatske reprezentacije na međunarodnoj utrci:
40. Udine–Subit Memorial „Vinicio Moretti“ & „Vito Romagna“
Pred kadetima je bilo 76 kilometara utrkivanja, uz završnicu koja je odlučivala pobjednika na zahtjevnom usponu.
Prvi dio utrke sastojao se od 2,5 kruga po ravnijem dijelu, nakon čega je slijedila završna selekcija – približno devet kilometara uspona prema cilju.
Na startu se našlo čak 107 kadeta, što je značilo da prostora za pogrešku gotovo i nije bilo.
Od samog početka bilo je jasno da će završnica odlučiti sve.
Naši su se dečki pokazali upravo onako kako smo od njih očekivali – kao ekipa. Radili su zajedno, pomagali jedan drugome i pokušavali izvući maksimum iz utrke.
Na kraju su ostvarili vrlo dobre rezultate:
11. mjesto – Filip Noršić
28. mjesto – Damjan Jurasović
59. mjesto – Areli Rajković
Filip je posebno pokazao koliko trenutno vrijedi.
Sve do posljednjih pet kilometara, gdje smo ga posljednji put vidjeli iz neposredne blizine, bio je potpuno naprijed, zajedno s prvom grupom.
Kako su krenuli snažniji napadi različitih ekipa, ritam je postajao sve jači. U jednom trenutku više nije mogao pratiti najbrže, ali nije odustao.
Pronašao je vlastiti ritam i nastavio prema vrhu.
Na kraju je osvojio 11. mjesto i još jednom se popeo na postolje međunarodne utrke u Italiji.
Mala žal ostaje jer je Filip prema vlastitom osjećaju smatrao da je završio kao deseti, dok su suci evidentirali 11. mjesto.
Ali iskreno – to je ovog puta manje važno.
Važnije je ono što smo vidjeli na cesti.
Vidjeli smo da forma raste. Vidjeli smo da može držati ritam s najboljima. Vidjeli smo da se može boriti u završnici međunarodne utrke. I vidjeli smo da još ima prostora za napredak.
A upravo to želimo.
Ne želimo da jedan dobar rezultat bude kraj priče. Želimo da bude motivacija za sljedeći korak.
Ovo je tek početak drugog dijela sezone
Kada pogledamo cijeli vikend, teško je sve svesti samo na rezultate.
Od Komende, gdje smo imali priliku biti dio spektakla koji je ponovno pokazao koliko biciklizam može povezivati ljude, preko Krvavca i više od 1100 sudionika koji su odlučili prihvatiti svoj osobni izazov, pa sve do međunarodne utrke u Italiji i hrvatskog reprezentativnog dresa – svaki dio vikenda donio je svoju priču.
Bilo je pobjeda, bilo je odustajanja. Bilo je uspona, vrućine, umora i dugih putovanja. Bilo je navijanja, fotografiranja, druženja i smijeha. I bilo je rezultata.
Ali iznad svega bilo je ono najvažnije – bili smo tamo.
Jer sezona se ne gradi samo velikim pobjedama.
Gradi se i kroz dane kada utrka ne završi kako smo planirali. Kroz dane kada treba sjesti u automobil i voziti stotine kilometara. Kroz jutarnja okupljanja, treninge, putovanja i utrke u kojima možda nismo favoriti.
Gradi se kroz svaki novi pokušaj.
A ovaj vikend bio je upravo to – novi pokušaj i novi korak.
Za neke naše članove bio je to vikend utrkivanja. Za druge vikend navijanja. Za neke prvi susret s velikim biciklističkim festivalom. Za naše kadete još jedno iskustvo u hrvatskom reprezentativnom dresu.
A za sve zajedno – još jedna potvrda da se trud, rad i zajedništvo itekako isplate.
Drugi dio natjecateljske sezone tek je počeo.
Čekaju nas nove utrke, novi kilometri, novi usponi, nove pobjede, ali i novi izazovi.
I zato nema stajanja.
Škola biciklizma Zagreb ide dalje.
Jer možda neće svaki vikend biti savršen.
Ali svaki vikend može biti – naš. 💙🚴♂️🔥
