Izvješće o utrci
Ove godine sam odlučio, osim cestovnih utrka, isprobati i koju gravel utrku. Njuškao sam online kakvih sve utrka ima kod nas i prvo što mi je upalo u oko je Bilogravel. To je serija od 3 utrke koja se vozi u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji i sastoji se od 3 težine staza; zelena, plava i crvena. Naravno, mene zanima samo ono najgore i biram crvenu. Zgodna stvar je što se mogu platiti sve 3 startnine odjednom gdje se dobiva popust na sve utrke. To nisam odabrao jer nisam znao kako stojim s vremenom za ostale datume i hoće li mi se uopće svidjet taj princip utrke, ali popust se na kraju priznao kada sam prijavio posljednju utrku. Pohvale za taj dio! Startni paket je odličan i bio je više – manje isti svaku utrku. U startnom paketu se nalaze – piva ili čak dvije, famozna voda u limenci, domaći med, magnet za frižider, keksi koji su dobro došli za kasni doručak, čaj i poneki domaći proizvodi poput sira ili džema.
1. utrka – Bilogora
Start je bio na malom brdašcu u Velikom Trojstvu. Simpatično mjesto s lijepim pogledom sa starta.
Prognoza je bila nekakvih 20-30% za kišu što nisam preozbiljno shvatio te sam računao u najgorem slučaju blagu kišicu. Dan prije je padala kiša i bilo je sve lagano blatnjavo. Da bi stvar bila bolja, vozim na 700×36 semi slick gumama jer sam konj.
Dolazimo na start i kreće utrka. Krećem jako jer se ne znam utrkivati još i želim odma filter napraviti. Prolazimo sve oprezno, ali brzo i nakon desetak minuta fulamo skretanje i izlazimo na cestu gdje nema oznaka. Nismo skratili stazu nego smo ju produljili i momentalno gubimo dobru poziciju. Na svu sreću dolazimo do malog brda gdje na snagu prestižemo sve natjecatelje i vraćamo se na vodeću poziciju. To smo bili Igor Acs, Vedran Bjeloš i ja.
Tempo je bio jak i svaki put kad sam imao smjenu sam držao zonu praga i čak iznad da ih malo izmorim. Dolazi malo veći hupser gdje Igor i ja ostavljamo Vedrana i nastavljamo dalje. U tom trenu jer počela padati kiša. Bilo je malo smiješno jer uz svu muku smo još i mokri.
U par navrata pričam s Igorom da se upoznamo. Igor jer inače MTB maratonac i to jedan od boljih u nas. Osim što je maratonac, Igor je i ljudina od čovjeka. Kako je bio mokar teren, ja sam na spustevima bio dosta sporiji od njega radi svojih semi slick guma i svaki put bi me pričekao. Dalje u utrci sam čak i pao, a on bi stao i pričekao da se spojim.
Nakon što nas je oprala prva kiša, uspjeli smo se osušiti i ubrzo pada druga runda kiše i ponovo nas moči do kože. U tom trenu mi je bilo dosta hladnije, ali ajde; trpim i idemo dalje. Počinjemo se lagano sušiti i u daljini vidimo Mordor od nevremena prema kojem se krećemo. U tom trenu nam više nije bilo baš smiješno, a ja sam malo zimogrozan i znatno gubim na snazi i puls mi se snižava. Ulazimo u treću kišu s tučom i tu više ne mogu držati kotač i prepuštam Igoru da odvozi za pobjedu.
Temperatura je bila 9°C i na sebi imam samo tanki sloj likre. Ruke i noge su mi se tresle od hladnoće, a čeljust mi se nekontrolirano grči. U jednom trenu je malo izvirilo sunce gdje momentalno stajem da se pokušam zgrijati.
Konačno dolazi finish za 500m u brdo i odjednom čujem Vedrana kako dolazi 20m iza mene i viče mi da samo idem svojim tempom, da me neće prestići. Dižem se na noge i dajem sve od sebe da “isprintam” do finisha, a on samo ubrzava. Toliko o tome da me neće prestići! Na kraju skoro photo finish, ali dolazim ispred njega na drugom mjestu. Konačno gotova muka! 30min nakon završetka utrke još se tresem i ljudi me ispituju jesam li dobro. Moram priznati, jedno od najgorih smrzavanja u životu.
Duljina: 83km
Visinska: 1500m
Trajanje: 3:06:38h
Prosječna brzina: 26.4km/h
Weighted avg. power: 245W
Temperatura: 9-26°C
2. utrka – Moslavina
Start je u SRC Vustje u Čazmi. Također, jako lijepo mjesto pogotovo ako nekog zanima ribolov i rekreacija. Ovaj put je prognoza bila odlična i veselio sam se utrkivanju po suhom. Glavni konkurenti ovaj put su Igor Acs i Saša Jeftinić.
Utrka započinje zatvorenom vožnjom iza auta. Ubrzo dolazimo do hupsera gdje se auto pomaknuo i mi startamo. Na tom hupseru sam pokušao zagorčati utrku te ubrzo skrećemo na traktorski put. Držim jaki tempo koji mi paše i nesvjesno ga pojačavam. Okrećem se i vidim da Igor i Saša gube kotač te samo nastavljam pojačavati.
Shvatio sam da ponekad nije loše biti sam na gravel utrci. Prednosti su da ne moram davati znakove za rupe i opasnosti vozaču iza mene te jedna jako bitna stvar – na spustevima ne ovisim ni o kome i imam cijelu stazu preglednu ispred sebe.
Ubrzo nakon odvajanja mi ispada bidon. Stajem, okrećem se i bezuspješno tražim i gubim 20ak sekundi.
Na prvoj feed zoni se zalijevam vodom po glavi. To je bila amaterska greška jer sam zaprljao naočale i nisam skoro ništa vidio. Nastavljam i toliko usporavam pokušavajući obrisati naočale da su mi se Igor i Saša približili baš na ravnoj dionici, no odmah sam ubrzao i zadržao prednost.
Dolazi druga feed zona gdje se nisam baš proslavio. Prvo sam fulao skretanje i nakon što sam obavio feed zonu, ponovo fulam stazu i krećem se krivim putem. Dok sam primijetio što se događa, Igor i Saša su me debelo prestigli. Srećom, uslijedio je najdulji uspon koji mi savršeno odgovara. Bijesan i nabrijan, luđačkim tempom sam ih prestigao, vratio se u vodstvo i tako im pobjegao. Ostatak utrke je prošao glatko, staza je bila jako zanimljiva po šumskim putevima i makadamima s minimalno ceste. Ova utrka mi je ujedno i najdraža. Dolazim prvi na finish, a Igor i Saša na drugom i trećem mjestu.
Duljina: 85km
Visinska: 1350m
Trajanje: 3:09:29h sa zatvorenom vožnjom
Prosječna brzina: 28.4km/h
Weighted avg. power: 241W
Temperatura: 25-34°C
3. utrka – južna Bilogora
Start je bio u izletištu Bara u Grubišnom polju. Slično kao Vustje, zanimljiva “bara” za ribiče i rekreativce.
Ova utrka je bila odlučujuća između mene i Igora za prvo mjesto sveukupno. Staza je ujedno bila i najlakša. Prognoza je trebala biti dobra – oblačno i ništa više. Sve dok nije došao dan utrke. Prema aplikaciji rain alarmu je dolazio jedan veliki kišni oblak točno u Grubišno polje po cijeloj veličini. Predivno!
Utrka počinje i u isto vrijeme počinje i kiša – pravi scenarij. Ironično je bilo što smo se kretali u smjeru tog oblaka pa smo pola utrke odvozili po kiši. Kraćom zatvorenom vožnjom stižemo do šume gdje se jako kratko vozimo na divljaka bez nekog puta. Taktika mi je bila da idem pun gas od samog početka i pokušat solo odvozit ponovno. Zabijam se u “crveno” i ne gledam iza sebe. Nakon par minuta dolazim na makadam, okrećem se i iza mene nema nikog u daljini osim Igora koji mi je zalijepljen za kotač.
Vozimo se cijelu utrku zajedno gdje smo pojačavali tempo na hupserima u nadi da će netko popustiti. Ostatak utrke smo vozili srednjim tempom dok smo po cesti malo pojačavali. Čak smo i obavili kolektivnu nuždu.
U jednom trenu dajem Igoru prijedlog da sprintamo jedan pokraj drugog za pobjedu umjesto da se borimo za poziciju i riskiramo potencijalni pad – pristao je. Prilaz cilju je bio dobar i pregledan te sprintamo jedan uz drugog za ukupnu pobjedu. Na kraju za pola duljine kotača nosim pobjedu!
Duljina: 79km
Visinska: 900m
Trajanje: 2:36:28h sa zatvorenom vožnjom
Prosječna brzina: 30.5km/h
Weighted avg. power: 251W
Temperatura: 14-19°C
Organizacija je bila odlična. Oznake su bile dobre, pogotovo na zadnjoj utrci. Ponekad ih je malo teže uočiti radi trenutka utrkivanja i okoline. Jedino mi je žao što nema više ljudi na crvenoj stazi i što generalno nema više natjecatelja jačeg kalibra. Ovakav tip utrke uzima najbolje iz cestovnog segmenta i nadodaje malo tehničkog aspekta iz svijeta XC-a.
Sljedeće godine ponovno dolazim i nadam se većem odazivu!
