Putopis
Rano ujutro dio ekipe kreće iz Zagreba, a dio iz Austrije, ali svi u istom pravcu, prema francuskim Alpama.
Smještaj nam je dosta visoko, na 1800 mnv u mjestu La Toussuire i kud god krenemo, za natrag do smještaja čeka nas u najboljem slučaju 15km i 1000mnv. To samo po sebi govori da će ovaj izlet biti dosta izazovan. Put do krajnje lokacije u ovom smjeru je trajao otprilike 12h, a ne predviđenih 10h zbog zaobilaska tunela. Razlog zaobilaska je previsoka cijena po autu pa smo htjeli barem u jednom smjeru smanjiti trošak.
U nastavku ću pokušati dočarati u par rečenica kako nam je bilo, iako je nemoguće toliko toga smjestiti u tako malo teksta.
Dan 1: La Toussuire ➡️ Maurienne ➡️ Col du Glandon ➡️ Col de la Croix de Fer ➡️ La Toussuire
Za prvi dan dečki su složiti “Aklimatizacija ride” koja je na kraju ispala “HC ride”, 88km i 2700mnv.
Krenuli smo od smještaja na spust do mjesta Saint-Jean-de-Maurienne koji traje nekih 18km, zatim nešto sitno vožnje po ravnom i iz mjesta Sainte-Marie-de-Cuines uspon na Col du Glandon od 22km i 1600mnv. Prvi dio uspona nije bio toliko strm, ali zato drugi izuva iz cipela 😁.
Iz moje perspektive je sve bilo dodatno teže jer nakon puta nisam bila baš najbolje. Tu smo se fotkali i nastavili jos 3km uspona do Col de la Croix de Fer.
Robi je nastavio dalje, a Darko, Marijo i ja smo stali na osvježenje na vrhu i onda na spust do mjesta Fontcouverte-la-Toussuire. Iz tog mjesta kreće uspon do smještaja dug 15km i 1000mnv. Za mene dosta težak dan dok su dečki to laganije odradili.
Ostatak dana večera i druženje te planiranje rute za idući dan.
Dan 2: La Toussuire ➡️ Maurienne ➡️ Col de la Madeleine ➡️ Maurienne ➡️ La Toussuire
Ovaj put ruta nije kružna nego idemo do uspona Col de la Madeleine i natrag do smještaja istim putem. Ruta je imala cca 100km i 3000mnv.
Kao i prethodni dan prvo ide spust do mjesta Saint-Jean-de-Maurienne otkud smo se dalje zaputili u mjesto La Chambre di kreće uspon dug cca 20km i 1600mnv. Dečki su naravno ovo odradili brže od mene. Svi usponi su dosta dugi i cijede te maksimalno pa tako i ovaj. Kako se više približavam vrhu pogledi su sve ljepši. Dodatnu snagu mi daje navijanje ekipe koja je već zauzela pozicije za gledanje Tour-a iako tuda prolazi tek za 3 dana.
S druge strane me ubijaju u pojam pretili ljudi (moram se tako izraziti jer je istina) koji prolete pored mene na električnim biciklima, ali trudim se izgurati do vrha.
Zadnja 2km kao da se uopće ne krećem. Napokon dolazim na vrh i divim se pogledima koji ostavljaju bez daha. Ovaj put u ugostiteljskom objektu nam daju uliti 1 bidon vode po osobi koji ne moramo platiti. To je bilo dosta do izvora na koji smo stali na spustu.
Do smještaja još jedan uspon što zvuči dobro dok se ne sjetiš da je dug 18km i cca 1200mnv.
Nakon što se odradilo i to čeka nas večera, druženje i planiranje idućeg dana.
Dan 3: La Toussuire ➡️ Maurienne ➡️ Villarembert ➡️ La Toussuire
Marijo i ja smo odlučili treći dan odraditi “rest day” koji je na kraju ispao cca 40km i 1200mnv, ali u Alpama ne ide manje. Priključila nam se i Ana sa električnim bike-om i fotoaparatom, a dan je bio savršen za fotkanje, bez ijednog oblaka. Bez obzira što se i za dan odmora nakupilo visinske odradili smo cijelu vožnju lagano uz stajanja za fotku pa se nismo previše namučili.
Ana je bila odličan “pacer” uzbrdo i kroz par minuta je pohvatala pokazivanje nepravilnosti na cesti i pravila vožnje, čekamo ju da se pridruži na cestovnom bajku 🤞. Po povratku u smještaj odlučila sam da ću se taj dan ja pobrinuti za hranu pa sam se bacila na pripremu večere i palačinki za ekipu i u svemu su mi pomogli Jojo, Ana i Marijo, a Majda se počastila kratkim izlaskom na vožnju.
Darko, Fran i Robi su se taj dan odlučili izbiti do kraja pa su otišli na Col du Galibier i imali vožnju od cca 130km i 3700mnv, bravo dečki! 👏💪
U nastavku Franov doživljaj ovog dana:
Col du Galibier – 34 kilometra penjanja, najteže brdo s kojim sam se ikada suočio.
Došao sam u Francusku dva dana nakon svih i donio sa sobom svježe noge kako bih se mogao suprotstaviti Darku i Robertu koji su već napravili 6,000m elevacije u protekla dva dana, tako da je prvih 12 kilometara prošlo dobro i snažno. Na tom prvom dijelu, koji se još zove i Col du Telegraphe, Robi i ja smo držali korak, a Darko je ostao nekoliko minuta iza nas u svom tempu.
Nakon Col du Telegraphe ide par kilometara spusta, a zatim pravi ispit za koji je sve prije bilo tek proba. Penjemo se u predjele gdje čak ni drveće više ne raste. Zrak postaje sve rjeđi i tu se očituje razlika među nama – dok su oni već zadobili nešto visinske adaptacije, moja pluća su potpuno nepripremljena na ove uvjete. Robert nas napušta na samom početku, a pri kraju ne mogu više držati ni Darkov ritam i tako na vrh dolazim sa značajnim zaostatkom.
Ipak se isplatilo jer sa vrha pogled puca na travnate i kamenite vrhove Savoje i svi smo u repertoar dodali vrlo zavidan uspjeh – uspon od 2,000 metara, na čak 2,600m nadmorske visine.
Dan 4: La Toussuire ➡️ Maurienne ➡️ Col du Chaussy ➡️ Maurienne
Za ovaj dan cilj je bio osvojiti Col du Chaussy i povratak u smještaj istim putem. Kiša je malo omela te planove pa je ruta na kraju ispala cca 60km i 1200mnv jer taman pri dolasku u Saint-Jean-de-Maurienne pljusnula je jaka kiša pa smo se sklonili u kafić, a cure su se spustile autima po nas jer temperatura nije bila baš ugodna.
Fran se ipak odvažio do smještaja ići bajkom iako je kiša i dalje padala. Uspon Col du Chaussy mi je bio najzanimljiviji na ovom putovanju baš zbog svog izgleda. Na početku uspona serpentine se nižu jedna za drugom i nema im kraja. Zapravo je napravljen uski put uz neki greben zato je sve dodatno zanimljivo.
Dečki su uspon prozvali “Stelvio za siromašne” 😁. Na vrhu su me pričekali, osvježili smo se i povratak. Nakon večere bacili smo se na planiranje idućeg dana koje je dosta potrajalo jer smo htjeli proći sve detalje i moguće probleme koje bi nas mogli spriječiti u planiranom gledanju Tour de France-a.
Dan 5: Tour de France stage 18
Planiranje i realizacija gledanja etape Tour-a je dosta zahtjevno, ali mi smo uspjeli.
Etapa 18 bila je brdska i jedan od uspona koji se taj dan vozio bio je Col de la Madeleine, naša ciljana lokacija. Majda, Jojo, Robi i Fran krenuli su nešto ranije kako bi uspjeli zauzeti dobro i sigurno mjesto, a Marijo, Ana, Darko i ja nekih sat vremena poslije da možemo spremiti još neke stvari za ponijeti i napraviti transparente za navijanje.
Dok smo se približavali već se osjetila atmosfera u zraku. Kada dođeš iz zemlje u kojoj je biciklizam žnj sport, ne možeš zamisliti da toliko ljudi prati i voli ovaj sport. Na cesti i uz nju puno poruka podrške i odličnih transparenata, a još više ljudi svih dobnih skupina, svi se zabavljaju na svoj način.
Nakon što smo se sastali sa ostatkom ekipe i zauzeli poziciju karavana je lagano krenula dolaziti pa smo se malo zabavili pokušavajući uhvatiti što više “suvenira”. Nedugo nakon čujemo, a i vidimo helikopter što znači samo jedno, peloton je jako blizu. Euforija je sve snažnija i ponese te, od najmlađeg do najstarijeg svi navijaju i vesele se. Odlučila sam uživati u jedinstvenom trenutku pa sam na mobitelu upalila video čisto da probam nešto uhvatiti, ali ono što su zabilježile oči je neprocjenjivo.
Sve ono što sa uzbuđenjem pratim preko TV-a prolazi ispred mene, svi oni biciklisti kojima se divim i za koje navijam. Ne znam kojim riječima opisati trenutak u kojem Pogi (shvatili smo već do sada da sam veliki fan) i sva ostala velika imena biciklizma, prolaze na samo par centimetara ispred, osim da sam skoro pustila suzu od sreće.
Obzirom da je u pitanju uspon uspjeli smo uživati malo duže dok je prošao cijeli peloton. Nakon prolaska, spustili smo se u obližnje mjesto jer je organizirano gledanje ostatka etape na velikom platnu. Još jedan zanimljiv osjećaj gledati etapu sa toliko ljudi na jednom mjestu. Po završetku vraćamo se u smještaj i presretni razmjenjujemo doživljaje ovog dana.
Također slažemo plan i za idući i idemo odmarati.
Dan 6: Tour de France stage 19
Današnju etapu odlučili smo ispratiti na startu.
Albertville nam je bio na otprilike sat vremena od smještaja pa smo se u jutarnjim satima zaputili prema tamo. Ovdje nas je dočekala još veća gužva jer su svi ljudi na jednom mjestu, a dan prije su bili nekako raspoređeni svuda po usponu pa se nije činilo tako.
Opet smo se rasporedili na dvije lokacije jer je sa malom bebom bilo nezgodno provlačiti se u masi ljudi. Dio nas koji smo bili na lokaciji gdje su se predstavljale ekipe uspjeli smo izbliza vidjeti bicikliste, ekipe i pripremu za start, te smo ih tamo i ispratili. Jojo je na drugoj lokaciji ulovio dosta njih za fotku i sve to sa osmijehom 😊. I start me jednako oduševio kao i dan prije, ali možda je mrvicu bolji osjećaj gledati borbu na brdima.
Nakon što smo se vratili u smještaj opet smo zbrajali dojmove i družili se dok nije došlo vrijeme za odmaranje.
Dan 7: La Toussuire ➡️ Maurienne ➡️ La Toussuire
Ovaj dan osvanuo je dosta tmuran i hladan pa smo razmišljali što voziti a da iskoristimo i zadnji dan u Alpama. Marijo i ja smo se odlučili na kraću turu do najbližeg mjesta i nazad, smrznula sam se.
Od smještaja spust do grada dug 20km po odvratno hladnom vjetru i oblačnom i tmurnom vremenu. Toliko mi je bilo hladno da su se na usponu noge zagrijale i proradile tek nakon 5km uspona 🙃. Darko i Fran otišli su odraditi krug od prvog dana samo u suprotnom smjeru. Ova tura uključuje Col de la Croix de Fer i Col du Glandon. Imali su cca 90km i 2600mnv.
Fran je htio nadoknaditi par propuštenih dana jer nije mogao krenuti sa nama. Po onom što su rekli kada su se vratili rekla bi da su se i oni solidno smrznuli. Darko je nadodao da je zanimljivo kako u samo par dana razlike ima dva različita dojma o ovim vrhovima, prvi put je sve bilo puno ljudi i motorista, a drugi pustinja. Izgleda da je peloton odvukao sve za sobom, uključujući i sunce 😁.
Ostatak dana iskoristili smo za još malo druženja i spremanje stvari jer ujutro krećemo doma.
Bez obzira na par komplikacija i promjena plana prije polaska, Goran nažalost nije mogao ići, Fran se razbolio pa je stigao par dana kasnije i neočekivani tunel, sve je na kraju dobro prošlo.
Dok je dio ekipe obilazio vrhove i uspone biciklima, Ana, Majda i Jojo su svaki dan bili aktivni na hike-u i Alpe doživjeli na malo drugačiji način.
Ovo putovanje će mi ostati u prelijepom sjećanju i jedva čekam iduće sa istom postavom 🤞.
