Trening
Povratak na staro poznato mjesto Trogir za naš sad već četvrti trening kamp po redu.
Lokacija treninga i zabave koja garantirano svima podiže formu na viši nivo. Veliko je veselje vidjeti što nam je stopa povratnih sudionika negdje oko 80% pa je društvo već upoznato s modalitetom rada što olakšava cijelu izvedbu.
Planiranje kreće tijekom zime jer gledamo da se spoji sa Skradin Granfondo koji nam pada kao zadnji dan i prva cestovna utrka sezone. Nema labavo s priprema odmah u vatru. Kad smo saznali termin ubacili smo i mi svoj. Trebalo je samo strpljivo čekati početak te kvalitetno slagati kockice zimske baze.
Kao proteklih godina uz grad domaćin tu su naši prijatelji iz biciklizma koji su se pobrinuli za hranu i smještaj. Pizzeria Mirkec glavni i odgovorni za obroke koje smo u suradnji s kuhinjom prilagođavali nutricionističkim potrebama sudionika kampa. Heritage Hotel Tragos lokalitet za smješta u staroj jezgri grada Trogir u predivnom ambijentu s tematski sobama Split, Brač, Vis, Hvar itd u koje su se smjestili sudionici njih
12 u sastavu
Damjan Jurasović, Areli Rajković, Filip Noršić, Mihael Petrović, Ivana Šabarić, Fran Špigel, Ivan Mihočinec, Marko Pielić, Marjan Jakopinčić, Anes Čehajić, Hasan Duraković, Maks Tucman.
Pratnja i vodstvo na treninzima: Lorezno Marenzi i Matija Kvasina
Znalo se pronaći i dodatnog društva gostiju domaćina sa strane poput Ivice Mesarića i Maria Matulovića.
Tematika kampa „Train Like A Pro“i ove godine pružila je najbolje. Dosta jednostavno trening, prehrana te dovoljno vremena za odmor. Sve elementi koje trebamo zadovoljiti da bi se ostvarili zadani ciljevi. Posao, obitelj, obaveze sve su elementi svakodnevnog života koji nam ponekad neki od tih elemenata usporiti ili zaustavi. Ovdje na kampu toga nema. Jedina moguća blokada su vremenski uvjeti koji su za razliku od protekle godine bili poprilično bolji. Nažalost nije baš da nas je kupalo sunce više je pratio vjetar ali barem nismo kisnuli. Prošlo izdanje je bila borba ali smo i uz to sve uspjeli odraditi i zajedno smo naučili da „biciklizam nisu jaslice“
1. Dan – Utorak 17.03.2026.
Dolazak za sve koji su mogli izaći prije s posla i lagano skupljanje. Lovimo prvi ručak i nakon njega izlazak za aklimatizaciju. Budući da nisu mogli svi doći nismo imali puni sastav ali smo dobili dovoljno vremena za riješiti smještaj, parking te organizirati satnicu za dane pred nama. Čim smo došli krenulo je gledanje prognoze koja nije previše obećavala za sutra ali se vidio prostor koji smo znali da možemo iskoristiti.
Prvi izlazak kratko i blizu po Čiovu malo gore dole da se uhodamo i ulovimo neke od prvih trenutaka.
Kasnije kako je dan prolazio do večere smo više-manje bili u punom sastavu te smo Kamp Trogir mogli lagano proglasiti otvorenim.
Ruta:
2.Dan – Srijeda 18.03.2026.
Budući da nam je prvi dan otišao na put, okupljanje i one koji su stigli doći ranije lagani izlazak za brzu aklimatizaciju tek danas pravo otvaranje. Dok je najviše svježine u tijelu lovila se brza provjera na dobro poznatu Malačku.
Ritual dana kreće okupljanjem prije doručka
7:30h na rivi ispred Mirkeca za laganu šetnju i razgibavanje
8:00h doručak nakon kojeg ponovimo u kratko gdje se ide te što se radi.
Nekako nas pratilo malo slabije vrijeme ujutro baš se spustila kiša. Gledajući prognozu vidjeli smo da iza 14h dolazi totalno proljepšanje ali rekoh što ćemo sad nakon doručka ponovno čekati i ležati idemo pomaknuti trening, otići do Malačke, ako se ne smiri lako se vratimo te kasnije krenemo ponovno. Srećom prognoza je bila na našoj strani, iza 12h krenulo na bolje te smo izvukli sve od planiranog.
Prvi uspon za puni gas na kojem su uređaji poput štoperice, power metra, puls metra pokazali svoje. Rekordi padaju na sve strane. Nije to sve kad smo tamo radi se drugi uspon u kojem vršimo anaerobnu provjeru maks gas 3min cca posljednji kilometar.
Ostatak trening dana sve sami bonusi. Malo produživanja koje je nekima ispunilo i normu za prvu stotku Kampa Trogir 2026 V4.0
Strava zapis by Maks Tucman:
https://www.strava.com/activities/17767034326
Nakon treninga ručak koji nam zbog kasnijeg polaska na trening kasni te uzima vrijeme za dodatnu radionicu pa smo odlučili provesti poslijepodne više s naglaskom na odmoru.
19:30h tempiramo večeru nakon koje prolazimo detalje za sutrašnji dan koji nosi svoje izazove.
3.Dan – Četvrtak 19.03.2026
Sad već uhodano nakon samo 2 dana jer kao što smo rekli 80% povratna stopa sudionika olakšava cjelokupnu organizaciju.
7:30h okupljanje na rivi ispred Mirkeca šetnja i razgibavanje koju svaki dan vodi netko drugi iz vesele skupine.
8:00h doručak te ponavljanje plana za dan
Sunce se pojavljuje i burin se diže. Nekako čudna nije leden samo se ovisno o smjeru kretanja osjeti u kosi. Srećom dobra ruta u kojoj nam je većinom pomagala kod izvedbe treninga jer smo se skrivali od laganih naleta vjetra.
Tematika današnjeg dana je intervalni miks koji smo podijelili u 2 dijela:
- Sprintevi iz mjesta 6 ponavljanja 3 puta start sa svakom nogom, P= 1:30min između ponavljanja
- Vo2max na brdo koje smo iskoristili i za vježbu tehnike spusta kad je već manje prometno i začinjeno sa serpentinama.
Između perioda gdje je teren dozvoljavao ubacili smo element kružne smjene. Kažem srećom da nam je i vjetar u tim dijelovima išao na ruku te je više pomagao nego odmagao.
Finale za kraj treninga spust sa Segeta Gornjeg koji kad je ovako s manje prometa daje prostora za malo adrenalinske zabave u finalu.
Strava zapis by Fran Špigel:
Intervalni dan je napravio svoje. Prema svemu sprintevi su se najviše osjetili kako u nogama tako I rukama jer smo ih radili iz mrtvog starta dakle 0km/h uz držanje za sic.
Kako se nekako osjetio lagani zamor kod svih nakon ručka kojeg smo upotpunili s dužim druženjem nije preostalo ništa drugo nego da se vrše mjere oporavka u poslijepodnevnim satima do večere. Na ovom putu je pomogao i Filip Noršić koji je nosio sa sobom čizme za oporavak na koje su svi dobili prostor za isprobati.
19:30h sve samo ne klasična večera. Dajmo ju nazvati sportska peka. Prilagođena verzija za sportaše bez teških mesa piletina, krumpiri i povrće. Taman sve što nam treba za zatvoriti dan. Nakon nje detaljniji opisi i pojašnjenja vezana uz specifičnu prehranu biciklista kako na treningu tako i vanj njega. Dosta važan faktor pogotovo ovdje gdje povezujemo više konkretnih dana jedan za drugim.
4. Dan – Petak 20.03.2026.
Sad već standard:
7:30h – šetnja i razgibavanje
8:00h – doručak te ponavljanje detalja za trening
10:00h – pokret
Sve nekako glatko i uhodane s minimalnim zakašnjenjima svi puni energije iako je treći dan po redu krećemo na trening s tematikom dužina i prirodni intervali. Budući da nismo svi istih godina, sastava tijela i godina morali smo napraviti određene prilagodbe i korekcije za kretanje grupe.
Za glavnu to je bilo 4 konkretna uspona na putu koja se rade tempo Z3 prvi dio finale kao da je brdski cilj gas i tko prvi. Dijelove terena gdje se otvorila mogućnost iskoristila se za vježbu kružne smjene koja je svakako podigla prosječnu brzinu grupe. Pauze putem za okupljanje i jednu kratku biciklističku kavu u Primoštenu. Vrijeme i dan za poželjeti. Malo vjetra, dosta brda i puno zabave.
Strava zapis by Ivan Mihočinec
Govori sve jer opet sad već konkretni treći dan padaju razni Pr-ovi u vodu. Grupa radi složno te ih ne zaustavljaju vjetar niti probušene gume. Skladni rad i razumijevanje dovode do perfektne izvedbe još jednog trening dana.
Još bolju perspektivu dana pruža Fran Špigel koji zna odlično opisati dan. Ovako ga je on doživio:
“Brutalan treći dan kampa. Na rasporedu su bila 4 konkretnija brda na kojima je trebalo držati treću zonu, a pri kraju bi se ekipa razigrala i napadi bi letjeli na sve strane. Između brda držimo isto jaki tempo tako da stignemo na ručak. Na kraju su uvjeti na vožnji vrlo slični utrci i zadnje brdo završavamo iscrpljeni i spremni za odmor.
Međutim tu se pojavljuje trener Matija – on se odvojio od slabije grupe i pronašao nas po putu i sada naređuje kružne smjene. Krećemo u rotacije i tempo se ubrzava, ali nedovoljno i trener traži još snage, još brzine. Na kraju radimo nekakvih 50 na sat po ravnoj cesti i svatko svoju smjenu odrađuje punim intenzitetom. Letimo po cesti.
Na kraju smo nagrađeni još jednim spustom iz Segeta, još bržim i zabavnijim nego jučer. U grad ulazimo na izmaku snaga, ali puni zadovoljstva i spremni za večeru.
Tehnički se ovakav trening može izvesti i u Zagrebu, pa čak i nekoliko dana za redom. Ali ne možeš nadomjestiti ovu dinamiku pri kojoj ti se cijeli dan svodi na trening. Ujutro razgibavanje, obilni doručak i spremanje. Izlazak na bike i duga vožnja s jakom ekipom. Ručak svi skupa koji je optimiziran za sportaše. Odmor (spavanac), zatim večera i odmah na spavanje. Bez ičega da odvrati pozornost od rada, bez posla, škole i obaveza, to je Kamp Trogir.”
Hvala Fran fantastičan opis koji sve govori.
Ostatak dana obroci, mjere oporavka i opušteno ali zdravo sportsko druženje.
5. Dan – Subota 21.03.2026.
Dan aktivnog oporavka i odmora. Dosta toga se skupilo u protekla 3 dana te smo gledali da nije previše već taman kako bi sačuvali ono najbolje za nedjelju i nastup na 5. Skradin Granfondu.
Malo duže spavanje te sve skupa pomaknuta satnica da se osjeti malo više opuštenosti
8:00h – šetnja i razgibavanje
8:30h – doručak te ponavljanje detalja za trening
11:00h – pokret na coffee i bonus ride
Lagano kroz Kaštela tamo natrag zatim još Čiovo i dosta za danas. Tko je želio malo više lovio je produžetke i na kraju je to određenima ispao fini bonus.
Kako je izgledao dan iz zapisa sa Strave by Filip Noršić:
https://www.strava.com/activities/17802352265
Odmaranje punjenje baterija te priprema sveg potrebnog za sutrašnju utrku:
- pranje i pregled bicikla
- energetsko punjenje
- priprema stvari za sutra
- odmor i druženje
- gledanje završnice Milano San Remo kao određeni vrhunac dana.
Taman se poklopi da nam svima podigne motivaciju. Mogli smo svjedočiti kako se ponašaju favoriti u kriznim situacijama. Pad 30km do cilja u kojem su se našli Tadej Pogačar, Wout Van Aert, Mathieu van der Poel, Biniam Girmay i mnogi drugi. Nema predaje do crte sve se dižu love grupe i na kraju zajedno smo svjedoci pobjede najvećeg bicikliste svih vremena naravno Tadeja Pogačara. Kakav dan sve nas je ostavio bez daha te dobro nabrijao za našu sutrašnju utrku.
Nakon cilja nastavak spremanja bicikla malo odmor i naša posljednja večera u Trogiru za ovo izdanje. Nakon nje uzimamo si vremena te zajedno prolazimo obje sutrašnje rute s dodatnim planovima uputama i savjetima. Uz to detalji oko taktike i mogućeg raspleta. Nakon toga trebalo je mirno zaspati te sutrašnji dan započeti nešto ranije.
6. Dan – Nedjelja 22.03.2026 – Race Day 5. Skradin Granfodno
Sve danas kreće ranije. Prije doručka spakirati vozila nakon toga sebe i bicikle. Preskačemo šetnju i razgibavanje već ju pretvaramo u preparkiravanje I pakiranje vozila.
7:30h – doručak prije utrke
Što jednostavniji bez isprobavanja noviteta. Više usmjeren na energetsko punjenje s dozom proteina i što manje masti. To je taj jednostavni balans na dan utrke. Ono što svakako pripaziti je hidracija te nakon doručka do starta gledamo da se vrši redoviti unos.
Tempiranje posljednjeg jačeg obroka što je u ovom slučaju doručak radi se 3-3:30h prije starta.
Razlog da oslobodimo želudac od većeg dijela hrane što nam olakšava disanje te količinu krvi koja umjesto njega lakše nalazi put do mišića gdje je potrebnija.
Kako je Trogir manji i stari grad jutro i doručak traže nešto više šetnje gore dole pa nam je tako vrijeme proletjelo.
8:30h pokret prema Skradinu da smo 90min prije starta na parkingu.
Lagano se klasična napetost prije utrke već osjeti ali svi su izuzetno precizni i vremenski dobro usklađeni.
Pozdravljamo se s domaćinima obitelji Perić braći Zoranu i Ivanu, zahvaljujemo na fantastičnom gostoprimstvu. Potrudili su se kao svake godine da nam ništa ne nedostaje te da se osjećamo kao doma.
Lagani put do Skradina, dolazak, podizanje brojeva, zagrijavanje jer od starta imamo odmah brdo i sva ostala veselja. Ovdje nam se pridružuje ostatak ekipe koji nije mogao prisustvovati kampu poput Marka Noršića, Anđelka Hukmana, Viga Prežgaja, Maria Mutka, Šimuna Kvasine kao bivšeg člana Šbz-a. Brzo shvaćamo da je i 90min premalo vremena. Jako puno poznatih dok se sa svima pozdravi sekunde, minute prolete. Taman kad sam sve poslao na zagrijavanje da ću i sam krenuti kreće veselje. Hasanu oštećen blokej treba to zamijeniti. Nakon njega dolazi Šimun probušena guma treba i to sanirati. Sve se stiglo i tako bez zagrijavanja kreće utrka s do sad najjačom konkurencijom.
Kako je sve proteklo to je sad već priča za jedan novi blog. Svaki nastup nosi svoju priču koja je na sudionicima da je podjele. Naš rezime je uspješan. Samo jedno imamo odustajanje Maria Mutka kojem je pukla sajla, par poteškoća s grčevima ali pali su i fantastični rezultati.
3. mjesto Ivana Šabarić, Medio fondo F 30+
3. mjesto Fran Špigel, Medio fondo ukupno
1. mjesto Filip Noršić, Medio fondo M 15-18 i 2. mjesto ukupno
Kako se proveo sudionik kampa i utrke Marko Pielić:
https://www.strava.com/activities/17816839308
Rezime Kampa Trogir 2026 V4.0
Jednostavno fantastično. Kad stavimo na stranu što smo sve prošli i odradili najveće iznenađenje je zapravo harmonija i atmosfera kampa. Nismo do sad imali ovako visok stupanj ozbiljnosti i profesionalnosti. Cjelokupni odnos, razumijevanje grupe za sve različitosti među nama te poštivanje svih vremenskih okvira dalo je pravi sportski ugođaj. Čak se usudim reći i previše disciplinirano jer ipak ovo je godišnji odmor u kojem je sportski život pobijedio. Već spomenuto svi će se vratiti s kampa za jednu malu ali veliku stepenicu forme jači i bolji.
Čestitke svima redom diplomirali ste 🙂 🎉
Za sami kraj ostavljamo osvrt iz prvog lica by Mihael Petrović:
“Meni kao sudioniku kampa po prvi puta zaista ostaju lijepa sjećanja. Za nas koji smo stigli kasnije i nismo stigli uloviti prvu vožnju u utorak kamp je započeo zajedničkom večerom u pizzeriji Mirkec te dogovorom za prvu “pravu” vožnju na kampu, a to je inicijalno testiranje na brdu Malačka, iako zbog sitne ozljede nisam mogao odraditi testiranje, zajedno sam sa Marijanom Jakopinčićem odradio uspon i ostatak vožnje. Vrijeme nas ujutro nije mazilo, ali smo na kraju uspjeli uloviti dobru vožnju , a neki su produžili i otvorili kamp sa inicijalno planiranih 100km.
Idući dani su protjecali u već standardnom i uhodanom ritmu, obilan doručak kod Mirkeca, izlazak vani, a onda ručak i slobodno vrijeme. Nakon večere imali smo kratki briefing što nas očekuje sljedećeg dana, a mene je upravo to najviše fasciniralo. Iz prve ruke saznati nešto više o prehrani prije, poslije, a posebno za vrijeme trajanja treninga te ostali savjeti koji zlata vrijede.
S obzirom na to da su se svakim danom svi sve više opuštali i zbližavali svaka je večera postajala sve glasnija, naravno, u pozitivnom smislu 🙂
U subotu, kad je većina ekipe odradila kraći “Cofee Ride”, a s obzirom na to da sam protekle dane morao skratiti vožnje i satnicu zbog iritacije tetive, uz dopuštenje trenera odradio sam podulju vožnju i zaista uživao u krajolicima Dalmatinske Zagore, posebno izdvajam Klis, Sinj, a potom i napuštene ceste kroz mala seoska mjesta koja baš odišu starinom i mirom. Zaista, 5 sati baš istinske slobode. U pizzeriji Mirkec je ekipa u međuvremenu pratila završetak prvog monumenta sezone, a ja sam sam finiš spektakla uspio popratiti preko mobitela na osami u miru otoka Čiova.
Kako je i običaj kamp završiti utrkom u Skradinu, večer prije održan je sastanak gdje sam po prvi puta uživo čuo poneke taktičke zamisli u biciklizmu koji je prije svega timski sport, ali za nas koji nismo izraziti natjecatelji mislim da je to ipak novina, barem uživo slušati i upijati. Moj je zadatak bio ostati s Ivanom koja će se odvojiti na kraću utrku, a ja potom nastavljam dalje na dužu stazu.
U nedjelju, nakon dolaska u Skradin i zagrijavanja počinje utrka, iako su noge malo teške od prošlih dana, svatko se je držao svojih zadataka, a tome svjedoče i sjajni rezultati. Ovim putem čestitam Ivani, Filipu i Franu koji su kamp završili na najbolji mogući način, osvajajući postolja u svojim kategorijama, ali i u ukupnom poretku. Svaka čast i bravo za sve!
Za mene osobno utrka je protekla mirno i kontrolirano, nakon malo jačeg starta na prvom usponu čekam Ivanu te nastavljamo dalje, plan je bio da oboje odvozimo dužu utrku, ali na kraju Ivana je odvozila kratku utrku, a meni je nakon odvajanja preostalo nekih 70ak kilometara soliranja i borbe s vjetrom i ponekom kapljicom kiše, ali sve je bilo lakše kad znaš da si ipak u netaknutom području Nacionalnog parka Krka, a to sa sobom nosi predivne slapove, jezera i stada životinja bez prometa! Posebno bih izdvojio područje Roškog slapa i prelazak preko mosta koji ostavljaju stvarno wow doživljaj, a kako sam bio solo cijelim putem stvarno sam mogao pozornije obratiti pažnju te unatoč ugodno-neugodnom tempu mogao uživati u prizorima predivne prirode.
Nakon gotovo dva i pol sata solo vožnje, u posljednjih 10 kilometara lovim par vozača, a s jednim završavam i utrku. Nakon toga kratko druženje s ekipom i svatko odlazi putem nazad. Zaista, divnih 6 dana treninga, prehrane, divne prirode i mora. Hvala i treneru Matiji koji je osigurao da sve protekne u najboljem redu, sportski, profesionalno, ali i nadasve u opuštenom tonu gdje se zna kada se radi, a kada odmara, a najbitnije, kako.
